Mit:
Oprema za pristup komunikacijskom uređaju nije nužna -
potreban je samo komunikacijski uređaj
Omogućiti nekome komunikacijski uređaj, ali mu ne omogućiti i pristup tom uređaju jednako je kao da osobu postavite pred zaključana vrata bez ključa. Oprema koja je potrebna da bi pojedinac mogao uspješno koristiti komunikacijski uređaj nalik je ključu za ova vrata. Osobi sa složenim komunikacijskim potrebama oprema za pristup uređaju ključna je za komuniciranje fizičkih, medicinskih, socijalnih i emocionalnih potreba.
Photo by Maria Ziegler on Unsplash
Metode pristupa
Dowden i Cook (2002) opisuju metodu pristupa, poznatu i kao tehnika odabira, kao „način na koji korisnik ostvaruje interakciju s uređajem kako bi njime upravljao i mogao komunicirati; metodu koju pojedinac koristi da bi odabrao stavke za komunikaciju.“
Dva su tipa metoda pristupa za komunikacijske uređaje: direktan (ili izravan) odabir i indirektan (ili neizravan) odabir.
Svi se mi svakodnevno koristimo direktnim odabirom. Koristimo se našim prstima da bismo pritisnuli gumbe na telefonu ili dijelove ekrana na tabletu. Ponekad se za direktan odabir koristimo dodatnom opremom, npr. pomoću miša upravljamo pokazivačem na ekranu da bismo nešto učinili na računalu.
Direktan odabir koriste mnoge osobe sa složenim komunikacijskim potrebama. Neki se koriste prstima da odaberu željenu opciju. Drugi se služe kamerom za praćenje pogleda ili pokazivačem učvršćenim za glavu kako bi izabrali željenu opciju.
Photo by Tobii Dynavox
Indirektan odabir znači da pojedinac direktno ne dodiruje ono što želi odabrati. Umjesto toga, postoje međukoraci koji mu omogućuju da napravi odabir (Cook i Hussey, 1995). Najbliži primjer tome u svakodnevnom životu je preslušavanje opcija na govornom automatu (npr. davanje očitanja potrošnje struje) i unos odgovarajućeg broja kada čujemo izbor koji želimo. Još jedan primjer je razgovor s djetetom koje je još u krevetiću o odjeći koju želi obući. Pitamo ga: „Želiš li obući ovo… ili ovo...a ovo?“ te čekamo da dijete kaže „da“ za neki odjevni predmet. Ovo nazivamo skeniranje (ili pretraživanje). To je indirektna metoda odabira. Željeni izbor nije odabran direktno pokazujući na njega, nego slušajući dok ga ne čujemo, a zatim na neki način signalizirajući (npr. pritiskom na odgovarajući broj ili potvrdivši s odgovorom „da“).
Skeniranje u programu Grid 3
Indirektne metode odabira primarno koriste osobe s motoričkim teškoćama. Izbori se najčešće prikazuju vizualno, označavanjem svake opcije, ali se mogu prikazati i kao zvučne reprodukcije pojmova na ekranu. Pojedinci koji na svom komunikacijskom uređaju koriste indirektan odabir gledaju i/ili slušaju ponuđene izbore te svoje odabire vrše aktiviranjem sklopke. Postoje mnoge različite sklopke, ovisno o motoričkim sposobnostima pojedinca.
Kada se preporučuje metoda odabira?
Metoda odabira se utvrđuje kao dio procjene za potpomognutu komunikaciju te se dopunjuje tijekom dodatnog korištenja i terapije. Neke osobe imaju više od jedne metode odabira, ovisno o svojoj poziciji (npr. u krevetu ili u invalidskim kolicima), stanju zamora i drugim faktorima. Protokoli procjene i akademski članci koji se bave potpomognutom komunikacijom navode nužnost utvrđivanja odgovarajućih metoda odabira. Neke od njih možete pronaći u literaturi na kraju ovog članka.
Američki program zdravstvene zaštite Medicare, kao i drugi financijski izvori u SAD-u, koji se koriste smjernicama Medicare-a, traže od logopeda da kod procjene mogućnosti korištenja uređaja potpomognute komunikacije paze na pitanje pristupa: logoped mora navesti posjeduje li pojedinac „fizičke sposobnosti za učinkovito korištenje odabranog uređaja i dodataka za komuniciranje“.
Photo by Scott Graham on Unsplash
Baš kao što lijekovi dolaze u različitim oblicima i dozama, ovisno o potrebama pojedinaca i reakciji na liječenje, oprema za pristup bira se ovisno o motoričkim sposobnostima i potrebama pojedinaca. To rezultira odgovarajućom individualiziranom preporukom.
Koja bi oprema mogla biti preporučena za pristup?
Može se preporučiti oprema za direktan i indirektan odabir. Na prethodnim fotografijama mogli ste vidjeti obje metode odabira. Osoba koja koristi metodu direktnog odabira koristi se kamerom za praćenje pogleda. Osoba koja koristi metodu indirektnog odabira koristi se sklopkom. Dodatni primjeri opreme uključuju :
Zašto je ova oprema nužna?
Za pojedince sa složenim komunikacijskim potrebama komunikacijski uređaj smatra se nužnim jer im daje mogućnost da, pored mnogih drugih komunikacijskih funkcija, izraze i fizičku i emocionalnu bol, da pokažu potrebe i želje ili da prijave zlostavljanje i nemar. Ako ovi pojedinci imaju i motoričkih teškoća ili se one kod njih razvijaju postepeno, pomoću opreme za direktan ili indirektan odabir mogu koristiti komunikacijski uređaj. Bez takve opreme oni ne bi mogli komunicirati, a problemi i rizici zbog kojih je komunikacijski uređaj za njih medicinski nužan i dalje ostaju. Medicinsko pomagalo tj. komunikacijski uređaj bio bi omogućen, ali ne i način na koji ga osoba može koristiti.
Stalci za komunikacijske uređaje
Ukoliko osoba ima većih motoričkih poteškoća potrebno je, osim metoda odabira, koristiti i stalke na koje će se montirati komunikacijski uređaj i/ili njegova metoda odabira tj. pristupa. Kada je osoba u bolničkom krevetu i nije pokretna tada je potrebno postaviti stalak na određenu površinu (na bolnički pod, na stol pokraj kreveta ili na sam krevet) kako bi komunikacijski uređaj (i metoda pristupa, npr. kamera za praćenje oka) bio u optimalnoj poziciji za korištenje. Osim pozicije, treba voditi računa i o kutu pod kojim je uređaj postavljen. To je posebice važno ako se na stalku nalazi i kamera za praćenje pogleda. Ovisno o vrsti teškoće treba birati i vrstu stalka. Ako je netko u kolicima koristit će onaj stalak koji se može postaviti na kolica, a ako je netko većinu vremena u krevetu tada će koristiti neku drugu vrstu stalka (npr. onaj koji može samostalno stajati na podu ili onaj koji se montira na ravnu površinu stola ili ormarića).
Photo by Tobii Dynavox
Kroz navedene metode odabira i vrste stalaka vidimo kako sam komunikacijski uređaj ponekad nije dovoljan. Treba voditi računa o načinu na koji će osoba pristupiti uređaju, ali i o tome gdje će i kako će biti postavljen uređaj.
Kao što naša komunikacija govorom ovisi o međudjelovanju više faktora tako i komunikacija uređajem za potpomognutu komunikaciju ovisi o više faktora koji se moraju uzeti u obzir.
Literatura:
Beukelman, D., Garrett, K. i Yorkston, K. (2007). Augmentative communication strategies for adults with acute or chronic medical conditions. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co.
Beukelman, D. i Mirenda, P. (2003). Augmentative & alternative communication: Supporting children and adults with complex communication needs. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co.
Cook A. M. i S. M. Hussey. (1995). Assistive technologies: Principles and practice. St. Louis, MO: Mosby-Year Book, Inc.
Dowden, P. i Cook, A. (2002). Choosing effective selection techniques for beginning communicators. U J. Reichle, Beukelman, D. i Light, J. Implementing an augmentative communication system: exemplary strategies for beginning communicators. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co.
Reichle, J., York, J. i Sigafoos, J. (1991). Implementing augmentative and alternative communication: Strategies for learners with severe disabilities. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co.
*Prevedeno uz dopuštenje tvrtke Tobii Dynavox.
**Originalni članak na engleskom jeziku možete pronaći ovdje.
Za više informacija slobodno nam se javite na info@eglas.hr ili nam pošaljite poruku klikom na "Pošaljite upit".
VEZANO
Premladi za potpomognutu komunikaciju
Teškoća može biti prevelika da bi osoba imala koristi od potpomognute komunikacije
Izražavanje osnovnih potreba je dovoljno
Potpomognuta komunikacija se može uvesti prebrzo nakon moždanog udara ili traume mozga
Potpomognuta komunikacija je "čarobni štapić" koji rješava sve komunikacijske teškoće
