Mit:

Prije korištenja visokotehnoloških komunikacijskih uređaja potrebno je najprije koristiti niskotehnološka sredstva potpomognute komunikacije

Komunikacija

Tražimo li od male djece urednog razvoja da prije nego što počnu komunicirati govorom najprije pokazuju prstićima na slike? Naravno da ne.

Photo by Shot By Ireland on Unsplash

Novorođenčad komunicira glasom puno prije nego što uopće mogu pokazati na sliku. Plačem nastoje pridobiti našu pažnju, a “gugućući” se uključuju u razgovor. Čak i kada djeca počnu pokazivati na predmete i slike, često je to popraćeno vokalizacijom i/ili pokušajima izgovaranja riječi. Ona su svjesna moći komunikacije vlastitim glasom puno prije nego što mogu izgovoriti prve riječi,a  svoju komunikacijsku sposobnost razvijaju istovremeno koristeći se različitim metodama komunikacije (pokazivanjem, facijalnom ekspresijom, govorom).

Što je s djecom i s odraslima koji imaju složene komunikacijske potrebe? Trebaju li oni prvo pokazati sposobnost korištenja niskotehnoloških alata potpomognute komunikacije (u daljnjem tekstu PK) prije nego što dobiju komunikacijski uređaj? 

Prije nego što nastavimo važno je znati da postoji PK bez pomagala i PK uz pomagala. PK bez pomagala uključuje različite vokalizacije, geste, facijalnu ekspresiju i manualne znakove. PK uz pomagala možemo podijeliti na dvije kategorije - niskotehnološku i visokotehnološku. Niskotehnološka se sastoji od grafičkih simbola, stvarnih predmeta, komunikacijskih knjiga, itd. Visokotehnološku PK predstavljaju različiti softveri i uređaji koji proizvode govor ili tableti namijenjeni za PK, itd.   

Neki učenje korištenja PK uspoređuju s učenjem vožnje bicikla. Djeca počnu vozeći se na igračkama, zatim se voze triciklima, biciklima s pomoćnim kotačima i naposljetku običnim biciklima. Počinju li osobe sa složenim komunikacijskim potrebama od gestikuliranja, zatim prelaze na fotografije, na jednostavne slike, pa na komunikacijsku ploču s malim brojem ponuđenih slika, na komunikacijsku knjigu i na kraju na komunikacijski uređaj? Moraju li krenuti od „jednostavnog“ komunikacijskog uređaja prije korištenja složenijeg?

Progresija vještina u nekim područjima (poput učenja vožnje bicikla) mogla bi ići u prilog vjerovanju da postoji progresija u svladavanju vještina PK od razine bez pomagala, preko niskotehnološke, pa sve do visokotehnološke razine. Pojedinac bi svakako trebao pokazati sposobnost korištenja „jednostavnijih“ oblika komunikacije prije nego što dobije pristup naprednijim komunikacijskim uređajima, zar ne?

<a href="https://www.freepik.com/free-photos-vectors/business">Business vector created by freepik - www.freepik.com</a>

Ili je pak proces uvođenja PK sličniji svladavanju vještine hodanja. Opremljeni smo potpuno funkcionalnim „alatom“ (nogama), ali s usavršavanjem vještine i bogatijim iskustvom povećava se i složenost njegovog korištenja (npr. puzanje, stajanje, hodanje, trčanje). Može li osobi sa složenim komunikacijskim potrebama koristiti uređaj sa sadržajem koji će podržavati uspješnu komunikaciju u sadašnjem trenutku, ali i u budućnosti, kada jezične vještine i potrebe uznapreduju? Istražimo detaljnije dobre strane ovakvog pristupa PK.

Visokotehnološki komunikacijski uređaji

Van de Sandt-Koenderman (2004) navodi više prednosti korištenja visokotehnoloških komunikacijskih uređaja zajedno s drugim oblicima komunikacije umjesto korištenja samo niskotehnoloških pomagala kod osoba s afazijom. Navest ćemo neke od njih:

• Visokotehnološke komunikacijske uređaje lakše je personalizirati jer se mogu trenutno promijeniti pa ne treba tražiti i printati odgovarajuće simbole ili tekst. Moderni i personalizirani uređaji prije će se koristiti od sustava koji nemaju najnovije informacije ili su jako općeniti.
• Visokotehnološke komunikacijske uređaje može se unaprijed pripremiti i spremiti za kasniju upotrebu. Ovo može biti posebno važno kada sastavljanje poruka traje dulje nego što je to praktično u stvarnim situacijama.
• Visokotehnološki komunikacijski uređaji mogu imati govorni izlaz koji može služiti kao pomoć pojedincu u govoru ili može zamijeniti njegov govor. Neki visokotehnološki uređaji osobama omogućuju da snime svoj govor koji će moći koristiti u različitim situacijama.
• Visokotehnološki komunikacijski uređaji mogu više motivirati od niskotehnoloških komunikacijskih sredstava. Veliki izbor dostupnih poruka na komunikacijskom uređaju može potaknuti samostalnost u komunikaciji.

Photo by Tobii Dynavox

Dodatne koristi od visokotehnoloških komunikacijskih uređaja odnose se na osobe s afazijom i s drugim dijagnozama.

• Visokotehnološki komunikacijski uređaji u jednom komunikacijskom činu objedinjuju nekoliko komunikacijskih funkcija. Na primjer, kada se uz pomoć komunikacijskog uređaja kaže: „Odvezana ti je vezica na cipeli“, time se pridobiva pažnja, ali i komunicira poruka (Schepis i sur., 1996). Veći su izgledi za uspješnu komunikaciju uz obje ove funkcije.
• Glasovni izlaz služi za modeliranje govora kod korisnika PK (Blischak, 2003). Modeliranje nije primarna svrha PK, ali je u svakom slučaju korisna.
• Glasovni izlaz povećava konverzacijsku sposobnost pojedinca u interakciji s manje poznatim komunikacijskim partnerima koji možda neće razumjeti što znače njegove slike, napisane riječi, geste ili neki drugi oblici komunikacije.
• Visokotehnološki komunikacijski uređaji omogućuju  komunikaciju s osobama koje se ne nalaze u neposrednoj blizini (npr. nalaze se na više od pola metra do metar udaljenosti, u drugoj prostoriji ili na telefonu) pomoću glasnog govora, snimke s kojom se izražava određena potreba, a u nekim slučajevima pomoću slanja tekstualne poruke ili e-maila.

Eliminira li korištenje komunikacijskog uređaja druge metode komunikacije?

Visokotehnološki komunikacijski uređaji, niskotehnološka sredstva PK, govor, gestikuliranje, izrazi lica, pokazivanje i drugi oblici komunikacije dijelovi su cjelovitog komunikacijskog sustava (Beukelman i Mirenda, 2005). Visokotehnološki komunikacijski uređaji te niskotehnološki alati i tehnike mogu se i trebaju koristiti zajedno. Baš kao da posežemo za komadom alata pričvršćenim za pojas, posegnut ćemo za onim komadom alata koji najbolje odgovara određenoj situaciji (npr. gestikuliranje umjesto govora za vrijeme nekog obreda). Poput rada na nekom projektu gdje se koristimo raznim načinima bilježenja ideja npr. računalom, ljepljivim papirićima, umnim mapama ili bijelom pločom, tako ćemo se i u komunikaciji koristiti raznim alatima da prenesemo naše ideje. 

Photo by UX Indonesia on Unsplash

Vješti korisnici PK navode da svoju metodu komunikacije odabiru ovisno o situaciji (npr. korištenje ploče s abecedom s poznatim partnerima, a komunikacijskog uređaja s manje poznatim partnerima). Niskotehnološki alati izuzetno su važna podrška komunikacijskom uređaju u slučajevima kada se uređaj ne može koristiti (npr. na bazenu ili u kadi) ili kada nije dostupan (npr. nije napunjen ili je na popravku). De Sandt- Koenderman (2004) primjećuje:

„Nakon analize najnaprednijih pomagala računalne komunikacije kod osoba s afazijom, nameće se jasan zaključak da će se svako pomagalo koristiti zajedno s drugim niskotehnološkim strategijama potpomognute komunikacije i, naravno (ako je moguće), uz govor.“

Također,  razumljivo je da će osobe s više različitih teškoća imati složene komunikacijske potrebe te će koristiti više oblika PK.

Za kraj...

Uvođenje alata i tehnika PK nije strogi slijed čiji se koraci moraju poštivati. To je niz odluka koje se donose i redovito preispituju, ovisno o trenutnim i budućim vještinama i potrebama svake osobe. Uvođenje alata i tehnika PK, a posebno naprednijih alata i tehnika, stvara prilike za učenje i njegovanje uspješne komunikacije, kako sada, tako i u budućnosti, s razvojem jezičnih vještina i potreba.

Photo by Hulki Okan Tabak on Unsplash

Literatura:

Beukelman, D. i Mirenda, P. (2005). Augmentative & alternative communication: supporting children & adults with complex communication needs, 3. izdanje. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing.

Blischak, D., Lombardino, L. i Dyson, A. (2003). Use of speech-generating devices: in support of natural speech. Augmentative and Alternative Communication, 19 (1), 29-35.

Schepis, M., Reid, D. i Behrman, M. (1996). Acquisition and functional use of voice output communication by persons with profound multiple disabilities. Behavior Modification, 20, 451-468.

Van de Sandt-Koenderman, M. (2004). High-tech AAC and aphasia: Widening horizons? Aphasiology, 18(3), 245-263.

*Prevedeno uz dopuštenje tvrtke Tobii Dynavox.
**Originalni članak na engleskom jeziku možete pronaći ovdje. 

Za više informacija slobodno nam se javite na info@eglas.hr ili nam pošaljite poruku klikom na "Pošaljite upit".

VEZANO

Premladi za potpomognutu komunikaciju 

Teškoća može biti prevelika da bi osoba imala koristi od potpomognute komunikacije 

Izražavanje osnovnih potreba je dovoljno 

Potpomognuta komunikacija se može uvesti prebrzo nakon moždanog udara ili traume mozga

Oprema za pristup komunikacijskom uređaju nije nužna - potreban je samo komunikacijski uređaj

Potpomognuta komunikacija je "čarobni štapić" koji rješava sve komunikacijske teškoće