Mit:
Potpomognuta komunikacija se može uvesti prebrzo nakon moždanog udara ili traume mozga
Što je potpomognuta komunikacija?
Potpomognuta komunikacija (u daljnjem tekstu PK) označava alate i tehnike koji se koriste samostalno ili u kombinaciji kako bi potpomogli komunikaciju kod osoba koje imaju komunikacijskih teškoća, npr. njihov govor se ne može razumjeti ili imaju teškoća u izražavanju. PK obuhvaća komunikacijske tehnike bez pomagala (npr. pokazivanje, geste), niskotehnološka pomagala (npr. komunikacijske knjige i ploče) te visokotehnološke komunikacijske uređaje (npr. uređaje i računala s govornim izlazom).
Moždani udar i traumatska ozljeda mozga
PK se može koristiti kod osoba koje su pretrpjele moždani udar ili traumatsku ozljedu mozga. Moždani udar je je neurološki poremećaj koji nastaje naglo zbog poremećaja cirkulacije u mozgu te dovodi određene dijelove mozga do nedovoljne opskrbe kisikom i hranjivim tvarima. Uslijed toga nastaju razna oštećenja i/ili odumiranja moždanih stanica što dovodi do poremećaja onih funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju. Traumatska ozljeda mozga nastaje kada vanjska mehanička sila (npr. udarac tupim predmetom u glavu) djeluje na mozak te dovodi do oštećenja određenih funkcija.
Photo by Robina Weermeijer on Unsplash
PK bi trebalo uvesti nakon takvih događaja , ali koje je mišljenje stručnjaka o vremenskom periodu u kojem treba omogućiti pristup PK ? Beukelman, Garrett i Yorkston (2007) kažu:
„Pogrešno je mjesecima čekati da bi se odlučilo hoće li se ovim osobama ponovno vratiti prirodan govor i jezik u dovoljnoj mjeri da mogu komunicirati. Dok ponovno procjenjuju svoje prioritete na načine koji će utjecati na njih do kraja života, čekanje im neće koristiti.”
Luka
Koji je tipičan vremenski period unutar kojeg se omogućuje PK nakon traume mozga ili moždanog udara? Pratit ćemo hipotetskog, ali tipičnog pacijenta po imenu Luka. Zbog neadekvatnog pristupa korištenju PK Luka neće razvijati svoje komunikacijske vještine.
Photo by Tobii Dynavox
- Luka je imao moždani udar ili je pretrpio neku drugu ozljedu mozga.
- Luka ne može govoriti za vrijeme hospitalizacije. Dali su mu jednostavnu komunikacijsku ploču na kojoj su označene osnovne potrebe. Osim te ploče, pitaju ga i mnoga pitanja na koja mora odgovoriti s „da“ ili „ne“.
- Pri premještaju u rehabilitacijsku ustanovu, Lukina komunikacijska ploča ostaje ista.
- Luka ponovno može malo govoriti, ali to uključuje nekoliko imena, „da“ i „ne“. Netom prije nego što je otpušten kući, komunikacijska je ploča proširena na knjigu sa stranicama na kojima su poruke organizirane prema kategorijama poput obroka, mjesta, aktivnosti i osnovnih potreba.
- Pozicije riječi u komunikacijskoj knjizi određene su tijekom kućne njege, a zatim u specijaliziranoj ustanovi. Također se postavlja pet ili šest drugih ciljeva.
- Luka odustaje od svoje komunikacijske knjige jer ju je teško pretraživati (naći u knjizi ono što želi reći), a kada i pronađe pravu stranicu, ona ne sadrži uvijek poruke prikladne za tu situaciju. Luka primarno komunicira ograničenim prirodnim govorom, gestama i pokazivanjem, što može, ali i ne mora biti učinkovito. Često ovisi o svom komunikacijskom partneru (obitelj, terapeut, itd.) da bi postavio prava pitanja.
- Luka više ne napreduje na ambulantnoj terapiji i otpušten je na kućnu njegu. U sljedećih šest mjeseci (a moguće i godina), vratilo mu se još malo govora, ali to nije dovoljno za njegove komunikacijske potrebe. Luka je sve frustriraniji.
- Lukina obitelj traži druge načine koji bi mu pomogli u komunikaciji (poput komunikacijskog uređaja). Njegova žena zakazuje termin s njegovim starim logopedom.
- Lukin terapeut provodi procjenu te preporučuje uvođenje komunikacijskog uređaja.
Naravno, postoje varijacije od države do države, razlike u slijedu i trajanju događaja, ovisno o faktorima poput stupnja povratka govora, spremnosti klijenta i njegove obitelji na korištenje PK kao privremenog ili stalnog sredstva komunikacije te logopedovog poznavanja PK.
Koje pretpostavke proizlaze iz Lukinog slučaja?
- PK je u najboljem slučaju prva pomoć, a u najgorem posljednji odabir.
- PK će ometati povratak govora.
- PK nije dio terapije.
Razmotrimo svaku od ovih pretpostavki.
Photo by Amy Hirschi on Unsplash
PK je u najboljem slučaju prva pomoć, a u najgorem posljednji odabir
Mnogi koriste PK kao prvu pomoć da bi riješili problem komunikacije do povratka govora. Drugi posežu za PK tek kada se čini da su sve druge metode komunikacije zakazale. Sasvim suprotno, Fager, Doyle, i Krantounis (2007) navode da bismo se PK trebali koristiti od početka rehabilitacije, za promicanje same komunikacije te kao rješenje za teškoće u govornim i jezičnim vještinama:
„Potpomognuta komunikacija je dinamičan proces u oporavku pojedinca koji se stalno razvija, te nadopunjuje, ali i olakšava terapiju. Potpomognuta komunikacija može biti važan alat terapije, ali i pomoćni mehanizam na putu prema funkcionalnoj komunikaciji. Važno je potpomognutu komunikaciju smatrati dijelom terapije, a ne alternativnim ili posljednjim odabirom.“
PK je valjani način komuniciranja koji svi koristimo u različitim okolnostima. Baš kao što je dio mojeg i vašeg sustava komunikacije, tako treba biti i dijelom komunikacijskog sustava pojedinca nakon traume mozga ili moždanoga udara, od samoga početka, ali i kasnije u stalnoj upotrebi.
PK će ometati povratak govora
Važno je naglasiti da je sasvim prirodno i opravdano nadati se i raditi na povratku govora. Osobe koje su pretrpjele traumu ili moždani udar navikle su na učinkovitu komunikaciju putem govora. Nekada se nisu morale boriti s problemima poput truda oko pronalaženja odgovarajućih riječi, teškoća u razumijevanju sugovornika, slaganja rečenica ili oblikovanja artikulatora (npr. usne ili jezik) kako bi ispravno izgovorile riječi.
Međutim, PK neće spriječiti povratak prirodnog govora. Štoviše, istraživanja pokazuju da korištenje PK potiče napredak u komunikaciji i jezičnim vještinama (Schlosser i Wendt, 2008; Millar, Light i Schlosser, 2006).
Budući da PK ne ometa povratak govornih mogućnosti, može se koristiti zajedno s govorom za još veći napredak u komunikaciji. Činjenica je da svi mi komuniciramo na mnogo različitih načina. Govorimo, gestikuliramo, mijenjamo izraze lica i koristimo se govorom tijela. Pokazujemo na stvari, slike i znakove u svojoj okolini, tipkamo poruke i ispisujemo papiriće.
Svi se koristimo oblicima PK u svakodnevnom životu, a koliko je vi i ja koristimo ovisi o funkcionalnosti našeg govora te o okruženju. PK ćemo se koristiti više u situacijama kada ne bismo smjeli govoriti (u kinu ili za vrijeme neke ceremonije), kada ne možemo govoriti (jer smo bolesni) ili kada komuniciramo s osobom koja nas ne razumije jako dobro (poput malog djeteta ili osobe koja govori drugim jezikom).
Osoba koja je proživjela traumu ili moždani udar, nakon čega je došlo do gubitka sposobnosti govora, neće se koristiti PK koliko i mi, ali, baš poput nas, zbog PK neće isključiti druge oblike komunikacije, već će je koristiti zajedno s njima. Tako će se PK koristiti u odgovarajućoj situaciji, govorom u nekoj drugoj, gestikuliranjem opet kada situacija to nalaže, i tako dalje. Često se svi ovi različiti oblici komunikacije koriste u istom razgovoru!
PK nije dio govorne terapije
Ovo bi mogli zaključiti pojedinci koji dosljednu primjenu PK ne smatraju dijelom govorne terapije. Oni vjerojatno ne shvaćaju da je terapija koja je usmjerena na PK zapravo jezična terapija koja se koristi alternativnim ili dodatnim načinom jezične produkcije.
Logopedi shvaćaju da je ovo dio njihova njihovog rada, a American Speech Language Hearing Association (ASHA; krovna organizacija logopeda u SAD-u) pruža razne informacije o ulozi logopeda u korištenju PK kod osoba koje imaju govorne teškoće.
Koji su mogući rezultati ovog slijeda događaja za pojedinca?
U nekim slučajevima, govor pojedinca poboljša se do te mjere da je prilično funkcionalan. Međutim, ovo se ne događa uvijek, a i kada se dogodi, ponekad može doći do nazadovanja u govornoj ekspresiji. U periodu kada govor nije funkcionalan, možemo uočiti:
- Sve veću frustraciju komunikacijom kod pojedinaca i njihovih komunikacijskih partnera.
- Depresiju i/ili povlačenje iz socijalnih situacija.
- Otpor prema PK kada je konačno ponuđena.
Photo by Toimetaja tõlkebüroo on Unsplash
Kako možemo poboljšati ove rezultate uz pomoć potpomognute komunikacije?
Potičite i modelirajte multimodalnu komunikaciju
Kada komuniciramo s osobom koja ima komunikacijskih teškoća trebamo je poticati na korištenje multimodalne komunikacije tako što ćemo je i mi sami koristiti. Moramo pokazivati na predmete i ljude kako bismo nadomjestili govor, koristiti se komunikacijskom knjigom ili pločom te osobe, gestikuliranjem, facijalnom ekspresijom i govorom tijela. Čineći to, pokazujemo da su te metode komunikacije vrijedne i korisne. Također, pružamo vrijedne informacije o tome kako komunicirati metodama koje ne uključuju govor.
Koristite se PK u terapiji od samog početka te tijekom cijelog terapijskog procesa
Scherz (2005) navodi: „Što se tiče odabira trenutka kada dati preporuku za sustav potpomognute komunikacije, moramo predstaviti različite mogućnosti više puta tijekom rehabilitacijskog procesa.“ Uvođenje PK tijekom tretmana pruža prilike za uspješno korištenje, povećava uspješnije navikavanje pojedinca na PK i smanjuje dojam da je PK posljednji odabir.
Kako se PK može koristiti u terapiji? Alati i strategije PK mogu se koristiti za rad na poboljšanju ili kao kompenzacija za područja u kojima osoba ima teškoća. U nekoj tipičnoj aktivnosti može se koristiti skala ocjenjivanje kako bi osoba mogla izraziti koliko joj je ta aktivnost naporna. Uz pomoć fotografija ili albuma na uređaju korisnici mogu pričati o svojoj obitelji. Komunikacijski uređaj može se koristiti za postavljanje pitanja terapeutu. Funkcionalno korištenje PK čini je svakodnevnim dijelom života pojedinca i omogućuje pojedincima da se naviknu na ideju korištenja njezinih alata i strategija.
Zbog pozitivnog utjecaja PK na jezik i komunikaciju, Ansel i Weinrich (2002) zalažu se za to da se „uvođenje principa potpomognute komunikacije u liječenju afazije ne smije ostaviti za krajnje stadije rehabilitacije, već mora biti uključeno u cijeli proces“. Naravno, PK treba se koristiti zajedno s preostalom sposobnošću govora i drugim oblicima komunikacije.
Odbacite krivo uvjerenje da zbog PK osoba neće govoriti
Osobe koje su proživjele traume glave ili moždani udar, kao i oni koji ih okružuju, često osjećaju značajan gubitak zbog promjena u društvenim ulogama i odnosima s drugima. Osobe žele vratiti svoju sposobnost govora zbog lakoće i jasnoće komunikacije, ali i zato što je to sredstvo za povratak u nekadašnje društvene uloge i odnose. Važno je da odbacimo vjerovanje da zbog PK osoba neće govoriti, kao i da se pojedinac ne može vratiti svojim društvenim ulogama ako ne može govoriti.
Uvođenje potpomognute komunikacije na početku procesa rehabilitacije neizostavno se preporuča. Dokazano je da pomaže u održavanju funkcionalne komunikacije i sudjelovanju u terapeutskim aktivnostima.
Photo by Tobii Dynavox
Literatura:
Ansel, B. i Weinrich, M. (2002) Computerized approached to communication retraining after stroke. Current Atherosclerosis Reports, 4 (291-295).
Beukelman, D., Garrett, K. i Yorkston, K. (2007). Augmentative communication strategies for adults with acute or chronic medical conditions. Baltimore: Paul H. Brookes Publishing. (12)
Fager, S., Doyle, M. i Karantounis, R. (2007). Traumatic brain injury. U D. Beukelman, K. Garrett i K. Yorkston (urednici), Augmentative Communication Strategies for adults with acute or chronic medical conditions (str. 131-162). Baltimore, MD: Paul H. Brookes.
Garrett K. i Beukelman D. (1992). Augmentative communication approaches for the person with severe aphasia. U Augmentative Communication in the Medical Setting. Urednik Yorkston K. Tucson: Communications Skill Builders.
Millar, D.C., Light, J.C. i Schlosser, R.W. (2006). The Impact of Augmentative and Alternative Communication Intervention on the Speech Production of Individuals With Developmental Disabilities: A Research Review. Journal of Speech, Language, and Hearing Research, 49, 248-264.
Schertz, J. (2005) Communication and Active Participation (Caregiver) Issues. Augmentative and Alternative Communication, 14(3), 20-21.
Schlosser, R.W. i Wendt, O. (2008). Effects of Augmentative and Alternative Communication Intervention on Speech Production in Children With Autism: A Systematic Review. American Journal of Speech-Language Pathology, 17, 212-230.
*Prevedeno uz dopuštenje tvrtke Tobii Dynavox.
**Originalni članak na engleskom jeziku možete pronaći ovdje.
Za više informacija slobodno nam se javite na info@eglas.hr ili nam pošaljite poruku klikom na "Pošaljite upit".
VEZANO
Premladi za potpomognutu komunikaciju
Teškoća može biti prevelika da bi osoba imala koristi od potpomognute komunikacije
Izražavanje osnovnih potreba je dovoljno
Oprema za pristup komunikacijskom uređaju nije nužna - potreban je samo komunikacijski uređaj
Potpomognuta komunikacija je "čarobni štapić" koji rješava sve komunikacijske teškoće
