Mit:
Izražavanje osnovnih potreba je dovoljno
Komuniciranje uz pomoć potpomognute komunikacije
Photo by Tobii Dynavox
Pojedinci koji se koriste sustavima potpomognute komunikacije upotrebljavaju više metoda za prijenos poruke, koje ovise o situaciji i/ili komunikacijskom partneru. Njihov sustav potpomognute komunikacije može uključivati komunikacijski uređaj, komunikacijsku ploču/knjigu i neverbalne načine komunikacije poput:
- Govora tijela (napetost mišića koja pokazuje frustraciju ili slijeganje ramenima kao izraz razočaranja)
- Pokazivanja (pokazivanje određenih objekata, ljudi ili mjesta u svom okruženju, kao i pokazivanje uputa)
- Gestikuliranja (tapšanje po trbuhu kako bi se iskazala glad, dodirivanje glave kao znak za glavobolju)
- Izraza lica (mrštenje kao izraz tuge ili smiješak kao izraz zadovoljstva)
Neke osobe će u procesu komunikacije i vokalizirati ili koristiti govor, ovisno o tome koliko im je on razvijen ili očuvan.
Korištenje potpomognute komunikacije u kombinaciji s govorom
Mnogi korisnici potpomognute komunikacije imaju djelomičnu sposobnost govora, ali važno je upitati se sljedeće:
- Je li njihov govor dovoljno funkcionalan da bi mogli sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima?
- Omogućuje li im njihov govor da uče i razvijaju jezične vještine?
Promotrimo ovo s dva različita gledišta – djeteta s poremećajem iz spektra autizma koje tek razvija svoj govor te odrasle osobe s afazijom koja ponovno uči govoriti.
Ivan je dječak s poremećajem iz spektra autizma. Pohađa drugi razred osnovne škole. Ograničeno se koristi govorom, nekim gestama te pokazivanjem da bi ukazao na svoje osnovne potrebe. Kada se takve metode ne pokažu uspješnima, uhvati nekoga za ruku i odvede ga do onoga što želi. Također s vremena na vrijeme iznenada ponovi neku rečenicu iz omiljene televizijske serije ili pak riječ, frazu ili rečenicu koju je netko izrekao.
Photo by Kuanish Reymbaev on Unsplash
Može li Ivan, uz pomoć svojih trenutnih jezičnih i govornih vještina, svladavati školsko gradivo i širiti svoje jezično znanje? Je li njegov govor dovoljno funkcionalan da bi mu omogućio sudjelovanje u svakodnevnim životnim aktivnostima?
Govorom trenutno teško može izreći ono što želi. Ima poteškoća u socijalnoj interakciji jer ne može ispričati zabavne priče ili reći nešto o sebi. Može odgovarati na pitanja s „da“ ili „ne“, ali teško se snalazi s ostalim pitanjima te ograničeno sudjeluje u školskim aktivnostima. Kako bude rastao, očekujemo da će biti sve samostalniji u brizi za svoje osobne potrebe, ali ne znamo hoće li i kada njegov govor, geste i pokazivanje biti u skladu s njegovim socijalnim potrebama.
Tanja je žena s afazijom, jezičnim poremećajem koji je najčešće uzrokovan moždanim udarom. Može si skuhati kavu, uzeti hranu, ići na wc i uzeti pokrivač ako joj je hladno. Može se sama obući i fizički se pobrinuti za svoje svakodnevne potrebe, kao i za potrebe svoje obitelji.
Međutim, teško pronalazi riječi koje želi izgovoriti. Njezine su poruke većinom „telegrafske“. Reći će, na primjer, „Trgovina... danas“, a zatim pokazati na hladnjak. Također, pokušat će nešto nacrtati ili napisati pokoje slovo da lakše prenese svoju poruku.
Photo by Maria Lupan on Unsplash
Je li Tanjin govor dovoljno funkcionalan da bi mogla sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima?
Tanja ima dvije kćeri tinejdžerice i u braku je 25 godina. Sa svojim trenutnim govornim sposobnostima teško uspijeva reći ljudima što želi, teško izražava osjećaje ili razgovara o svom životu, ima teškoća u postavljanju pitanja, ne daje do znanja što misli, otežano sudjeluje u aktivnostima tipičnim za odrasle osobe (npr. plaćanje računa, naručivanje u restoranu, kupovina).
Koristeći se isključivo govorom, Tanja i Ivan će teško komunicirati kada treba nešto ispričati, izraziti svoje mišljenje, ostvariti socijalnu interakciju sa svojim kolegama i/ili razvijati jezik i pismenost na višoj razini. Potpomognuta komunikacija može pomoći i Tanji i Ivanu da komunicirajući prenesu puno više od osnovnih potreba!
Svrha komunikacije – više od osnovnih potreba
Zadovoljavanje osnovnih potreba je, po definiciji, ključno za našu tjelesnu dobrobit, bilo da smo ih zadovoljili sami (npr. sami smo si napravili sendvič ili obavili nuždu), bilo da smo ih iskazali drugima kako bi to učinili umjesto nas (npr. tražili smo nešto za jesti ili pitali za pomoć kod obavljanja nužde). Neudovoljavanje osnovnim potrebama može rezultirati bolešću, ozljedom, boli, zlostavljanjem, nemarom, medicinskom intervencijom, hospitalizacijom, a moguće i smrću. Ni u kom slučaju ne želimo umanjiti važnost osiguravanja ovih potreba, bilo da im pojedinci mogu udovoljiti sami ili da im u tome pomažu drugi.
Međutim, izražavanje osnovnih potreba nije jedini razlog zašto komuniciramo. Sjetite se posljednjeg telefonskog razgovora s prijateljem ili razgovora za ručkom sa svojom obitelji. Jeste li samo prenosili informacije o svojim osnovnim potrebama ili ste podijelili novosti o svom radnom danu ili danu u školi? Možda ste razgovarali i o ljetovanju, o najnovijem filmu ili pak kako vas je izludjela prometna gužva. Light (1996) navodi četiri svrhe komunikacije:
- Želje i potrebe – to uključuje iskazivanje osnovnih potreba koje smo prethodno definirali, kao i individualne želje ( npr. televizija, glazba, zagrljaj ili odmor).
- Prijenos informacija – dijeljenje informacija (npr. kako promijeniti gumu na automobilu, upute kako doći do nečije kuće, odgovaranje na pitanja u školi, upute kolegi na poslu ili njegovatelju).
- Pravila ponašanja – društveno prihvatljivi pozdravi, riječi i fraze ( npr. hvala, molim ili nema na čemu).
- Socijalna bliskost – poruke koje olakšavaju započinjanje ili održavanje društvenih odnosa (npr. priče, postavljanje pitanja, komplimenti ili povratne informacije).
Photo by Duy Pham on Unsplash
Možemo uvidjeti kako je komunikacija puno više od samog izražavanja osnovnih potreba! Ako ste roditelj, učenik, kolega na poslu, poslodavac, možda ćete reći da „prijenos informacija“ čini najveći dio vaše komunikacije, upućivanja drugih na nešto te dijeljenja informacija. Komunikacija s članovima obitelji i prijateljima često ima za svrhu socijalnu bliskost – produbljivanje naših odnosa. Kada smo na javnome mjestu, pravila ponašanja imaju važnu ulogu u našim interakcijama. Iskazivanje želja i potreba svakako je dio onoga što dijelimo jedni s drugima, ali to nije sva naša međusobna komunikacija, kao što niti osobama sa složenim komunikacijskim potrebama to nije sve što žele komunicirati.
Kako potpomognuta komunikacija može pomoći?
Kao što smo na početku već spomenuli, potpomognuta komunikacija je samo jedan dio sveukupnog komunikacijskog sustava neke osobe koji može obuhvaćati komunikacijski uređaj, gestikuliranje, pokazivanje, crtanje i prirodni govor.
Potpomognuta komunikacija služi kao sredstvo:
- razumljivijeg komuniciranja,
- iskazivanja točne poruke koju netko želi prenijeti,
- interakcije s nepoznatim ljudima,
- dijeljenja poruka koje nisu dio uobičajenih rutina,
- komuniciranja uz više samostalnosti,
- zbog kojeg će ljudi doživljavati osobu kao kompetentnog sugovornika,
- sudjelovanja u duljim i kvalitetnijim interakcijama,
- širenja jezičnih i komunikacijskih sposobnosti.
Nema dokaza u prilog tome da zbog korištenja potpomognute komunikacije osoba neće koristiti svoj prirodni govor. Potpomognuta komunikacija će omogućiti jednake prilike za komunikaciju onim osobama koje imaju teškoće u govoru i jeziku. Na taj način će biti u mogućnosti uspostaviti socijalne veze i bliskost s drugima. Kroz korištenje potpomognute komunikacije lakše će kontrolirati svoje okruženje, usvajati jezik i pismenost, komunikacijski partneri će ih smatrati kompetentnima, a povećat će se i broj prilika za komunikaciju, poput ovih:
- Maja je uz pomoć programiranih poruka, o tome kako je provela vikend, sa svojim razredom mogla podijeliti uzbudljive trenutke kampiranja sa svojom obitelji. Također, na svom komunikatoru im je pokazala slike s kampiranja.
- Gospođu Horvat su nazvali gosti i rekli da će svratiti jer prolaze kroz grad. Uz pomoć komunikatora, pisanja i govora o tome je obavijestila svog muža.
- Andrej je znao odgovor na pitanje na satu prirode. Dignuo je ruku i odgovorio uz pomoć komunikacijskog uređaja.
- Lukina sestra se odselila u drugu državu. Uz pomoć komunikatora Luka ju je mogao zvati i tako nastaviti njihove tjedne razgovore.
- U svoje slobodno vrijeme Ivan je uz pomoć svog komunikatora organizirao gradnju kućice na drvetu s prijateljima iz razreda.
- Tanja je mogla sudjelovati na roditeljskom sastanku u školi svoje kćeri.
Photo by Tobii Dynavox
Potpomognuta komunikacija može potaknuti uključenost i samostalnost u svim okruženjima te s različitim komunikacijskim partnerima, a samim time dovesti do većeg zadovoljstva vlastitim životom!
Literatura
Light, J. (1996). Communication is the essence of human life. Augmentative and Alternative Communication, 13, 61-70.
*Prevedeno uz dopuštenje tvrtke Tobii Dynavox.
**Originalni članak na engleskom jeziku možete pronaći ovdje.
Za više informacija slobodno nam se javite na info@eglas.hr ili nam pošaljite poruku klikom na "Pošaljite upit".
VEZANO
Premladi za potpomognutu komunikaciju
Teškoća može biti prevelika da bi osoba imala koristi od potpomognute komunikacije
Potpomognuta komunikacija se može uvesti prebrzo nakon moždanog udara ili traume mozga
Oprema za pristup komunikacijskom uređaju nije nužna - potreban je samo komunikacijski uređaj
Potpomognuta komunikacija je "čarobni štapić" koji rješava sve komunikacijske teškoće
